Make your own free website on Tripod.com
pocetna | ISTORIJA

MANASTIR LIPLJE - 1219.

srpska_zastava_m.gif

manastir_liplje-manastir_liplja.jpg

MANASTIR LIPLJE

Odlomak iz knjige "Prnjavor i njegova okolina" autora Zdravka N.

Manastiri:

Stara slava i novi sjaj manastira Liplje


Manastir Liplje nalazi se sa sjeverne strane planine Borje. Na oko dvadeset kilometara od Teslica na putu koji vodi preko Kotor Varosa za Banjaluku odvaja se makadamski put. Ovim putem se poslije deset kilometara stize do drevnog srpskog manastira, po predanju zaduzbine Nemanjica. Manastir je smjesten u istoimenom selu na uscu potoka Mlijecnice u rijeku Bistricu. Legenda kaze da je nekada u stara vremena u manastiru bilo preko stotinu kaludjera. Oni su prema toj legendi u planini Borje imali na hiljade ovaca. Da ne bi svaki dan nosili mlijeko do manastirskih ostava, kaludjeri su iskopali kanal i u njega stavili drvene zlijebove, te niz taj kanal sipali mlijeko, koje je teklo sve do manastira. Poslije je, navodno, tim kanalom potekla voda, pa je tako nastao potok Mlijecnica. Prasnjavim makadamskim putem, koji vijuga izmedju zelenih brda, stigli smo u Liplje. U veleljepnoj crkvi Blagovjestenja presvete Bogorodice zatekli smo oca Teofana, igumana manastira Liplje. Poslije poklonjenja i igumanovog blagoslova osvjezili smo se hladnom izvorskom vodom na cesmi ispred konaka. U prostranom besprijekorno sredjenom dvoristu pored crkve Blagovjestenja smjesteno je jos nekoliko prelijepih gradjevina. Na zapadnoj strani veleljepni stilski sagradjen konak, a uz sjeverni bedem smjestena je ljetnja drvena kuca sa trijemom za goste. Na juznoj strani povise crkve i konaka sve manastirske zgrade nadvisuje veliki kameni zvonik.

Poslije razgledanja manastirskih gradjevina sjeli smo ispod trijema, gdje smo, uz posluzenje, razgovarali sa ocem Teofanom i monahinjama. Nedjelja je.

U manastir, i pored nesnosne vrucine, gotovo svakog casa pristizu vjernici. Dolaze ovdje iz Banjaluke, Teslica, Kotor Varosa... da se pomole Bogu i osvjeze dusu blagodatima ove stare pravoslavne svetinje. Razgovaramo o burnoj proslosti ovog manastira.


Vrijeme slave i stradanja

Prema narodnom predanju, manastir je zaduzbina Save Nemanjica, pa je u vrijeme obnove (1867 - 1879) na zapadnom portalu navedena 1219. godina kao godina izgradnje manastira. Medjutim, u istorijskim izvorima Liplje kao naselje pominje se tek od 1273. godine, a manastir tek krajem petnaestog vijeka. Manastir se tada pominje u Krusevskom pomeniku iz manastira Dobruna kod Visegrada. Godina uklesana u kamenom portalu vjerovatno je uzeta na osnovu narodnog predanja i cinjenice da je te godine sveti Sava izdejstvovao autokefalnost Srpske crkve. Zna se i da je manastir najprije bio posvecen svetom Nikoli. Poslije obnove, krajem devetnaestog vijeka, manastir Liplje osvesten je u cast Blagovjestenja presvete Bogorodice. Prema oskudnim zapisima moze se zakljuciti da je ovo u proslosti bio zaista bogat manastir sa velikim sumskim imanjem i brojnom stokom na planini Borje. Na ovoj planini se i dan-danas nalaze brojni lokaliteti sa nazivima koji ukazuju na intenzivno planinsko stocarenje (Solila, Pojila,...). Postoje i dokazi da se velika zitnica u posjedu manastira Liplje nalazila na podrucju danasnjeg Prnjavora, na sta nedvosmisleno ukazuje i danasnji naziv tog gradskog naselja. U Liplju je dugo, a vrlo vjerovatno od samog osnivanja manastira, radila prepisivacka radionica, u kojoj su prepisivane knjige za potrebe sireg crkvenog podrucja Srpske pravoslavne crkve.

Ranije se za ovaj manastir koristilo i ime Osovica, pa se u nekim starim spisima pominje cas Liplje cas Osovica. Tako u jednom rukopisu iz manastira Orahovica u Slavoniji pise da je ova knjiga prepisana u manastiru Liplje 1612. godine za vrijeme mitropolita dabarskog (bosanskog) Teodora i igumana osovickog Hristofora. Lipljanski prepisivac monah Danilo ostavio je zapis o katastrofi koju je 1615. godine dozivio manastir i njegovo bratstvo. U svom zapisu monah Danilo saopstava: "Godine 7123 (1615)... nadodje poplava i obuze portu, razori crkvu i konake, ne ostade kamen na kamenu i utopi se deset monaha i cetiri djaka, od vode izbjegose samo trojica..." Dobar poznavalac srednjovjekovne istorije ovog manastira profesor Svetozar Dusanic; tvrdi da je ovaj zapis monaha Danila tacan, s tim da se ne odnosi na sam manastir vec na njegov metoh, koji se nalazio u kanjonu Bistrice. Prema tvrdnjama profesora Dusanica, do tragedije je doslo kada je poslije dugih kisa kliziste zatvorilo kanjon, obrazovavsi tako branu na Bistrici, koja je pod velikim pritiskom pukla. Vodeni talas je sa gradjevinama odnio i monahe i djake. Poslije vijekova moci i slave manastir Liplje u sedamnaestom vijeku, biva znatno oslabljen. Krajem sedamnaestog vijeka manastir je potpuno opustio. Naime, godine 1696. Turci su poslije vise poraza u ratu sa Austro-Ugarskom spalili manastir, a kaludjere rastjerali. U ovom kraju se i do danas sacuvalo predanje kako je iz drvenog manastirskog krova curila smola nalik na ledenice, pa je neki "obijesni" Turcin s konja potpalio smolu, tako da je sasuseni drveni krov odmah planuo. Ostali su samo goli zidovi. Kaludjeri su prebjegli u Slavoniju u manastir Orahovicu. Ideja o obnovi manastira rodila se odmah poslije njegovog spaljivanja, medjutim Turci nisu dozvoljavali obnovu. U narodu se prica kako su mjestani sela Liplje ponudili sultanu stotinu volova i stotinu ovnova za dozvolu da se manastir obnovi. Turci su, navodno, ponudu prihvatili pod uslovom da se obnova obavi za tri dana. Ferman (dozvola) za gradnju dobijen je tek u avgustu 1858. godine. Poslije obnove, koja je zavrsena tek 1879. godine, manastir je sluzio kao parohijska crkva. Tako je bilo sve do 1965, kada je monaski zivot obnovljen postavljenjem jeromonaha Justina (Pantica) za v.d. nadstojatelja manastira Liplje.

Generalno obnovljena manastirska crkva osvestana je 1984, a novosagradjeni zvonik 1986. godine.

Iguman

Iguman manastira Liplje otac Teofan (Skobo) u ovom manastiru je od sredine osamdesetih. Ovaj bogougodni i veoma gostoljubivi monah prica nam o monaskom zivotu, o ovom manastiru, njegovoj izgradnji i ljudima koji ovdje svakodnevno dolaze, pa kaze: "Kada se neko odluci za monaski zivot, on onda zna zasto to cini. Medjutim, tada cesto dolazi u konflikt sa okolinom, pa i sa najblizom rodbinom i porodicom, jer oni imaju svoje vidjenje zivota. Ja sam dosao u manastir kada sam ispunio svjetovne obaveze koje sam mislio da treba ispuniti. Odsluzio sam i vojsku u tadasnjoj JNA. Za monaski zivot sam se opredijelio jos na Bogosloviji u Beogradu. Ljudi su puni predrasuda, posebno je to bilo izrazeno u ono komunisticko doba, kada se pricalo da u manastir idu samo oni koji su nesposobni za svjetovni zivot.

U ovom manastiru zamonasen je i nas episkop Jefrem, 1967. godine. On je odavde otisao na skolovanje u manastir Krku, a poslije i u Rusiju. Njegovim postavljenjem na mjesto episkopa banjaluckog i njegovim zalaganjem poceo se vracati stari sjaj manastiru Liplje. Kada smo htjeli raditi konak 1987. godine, tadasnje opstinske vlasti su to pokusavale na svaki nacin da zaustave. Kada su potrosili sva druga sredstva da zaustave gradnju, onda su okupljali narod na neke svoje zborove i tu sirili demagogiju kako nama ne treba novi konak. Pokusavali su da okrenu narod protiv crkve. Kada je episkop na kraju dobio odobrenje od tadasnjih republickih vlasti iz Sarajeva, oni su u opstini to odobrenje stavili u ladicu. Mi smo ipak 1989. godine sagradili ovaj konak. Voda je dovedena sljedece godine, kada smo i cesmu osvestali. Mi nemamo neko bogato imanje, mada je u starim knjigama zapisano da je ovaj manastir nekad imao mnogo zemlje i sume. Imao je i svoju pekaru i vodenicu... Mi danas nista od toga nemamo. Narod koji zivi na parohiji naseg manastira duhovno je dosta zdrav narod. Oni su dolazili u crkvu i u vrijeme komunizma, pa dolaze i sada. Redovno poste, pricescuju se... Mada su dosta materijalno siromasni, duhovno su zaista dosta zdravi ljudi. Nazalost, u ovim selima ima vrlo malo mladih ljudi, pa ih zato nema ni u manastiru. Medjutim, omladina iz gradova ipak dolazi u manastir, posebno nedjeljom i praznicima. Sve vise mladih dolazi ovdje na krstenja i vjencanja. Dolazi dosta i onih koji traze da im se cita molitva za zdravlje i mi im citamo."

Prenocili smo u manastiru Liplje. Ujutro smo poslije jutarnje molitve nastavili sa razgledanjem crkve. Izuzetno elegantna crkvena gradjevina sa visokim kubetom, vjerovatno najvisim u Eparhiji banjaluckoj, svjedoci o ekonomskoj moci i slavi njenih ktitora.

Pored glavne kapije, u toku su radovi na izgradnji jednog novog, dosta velikog objekta. Iguman nam je rekao da ce tu biti smjestena biblioteka sa preko dvadeset hiljada knjiga, citaonica i mali manastirski muzej.

Iguman kaze da u manastiru postoji dosta znacajnih eksponata iz njegove burne proslosti koji sada nisu dostupni posjetiocima zbog nedostatka adekvatnog prostora za njihovo izlaganje. Ovaj problem ce s izgradnjom muzeja biti rijesen, sto ce ovo drevno svetiliste uciniti jos zanimljivije vjernicima, koji ovdje svakodnevno dolaze.

Napustili smo ovo sveto mjesto uz blagoslov oca Teofana, uz svu blagodat boziju, cije prisustvo se ovdje osjeca u svakom trenutku.

Prelijepi Srpski pravoslavni manastir iz 13. vijeka - Manastir Liplje (Liplje bb; tel: 053 441 022) kojeg njegova arhitektura cini jednim od najljepsih sakralnih objekata u Bosni i Hercegovini. Manastir je otvoren za posjetioce.

manastir liplje

Please get in touch to offer comments and join our mailing list for announcements and special events.

+ MANASTIR LIPLJE + MZ Liplje + 78220 Kotor Varos + Republika Srpska +